Gluposti oko entropije

Ovo nije samo primer za mit, nego i za potpunu neupućenost u materiju o kojoj se govori. Što mu dođe glupost.

Već duže vreme primećujem da je vrlo popularno govoriti o entropiji kao opštem zakonu. Uzmimo, kao što se nekad pričalo o tome kako je Zemlja nastala iz haosa, a onda i sve za njom, pa preko svega ostalog, tako je i danas popularno pričati o tome kako sve teži ujednačenosti.

Osnovni izvor za tu glupost se nalazi u mistifikaciji drugog zakona termodinamike. Kada bi se pročitao prvi pasus ma kog enciklopedijskog objašnjenja tog zakona ustanovilo bi se da on isključivo govori o izolovanim sistemima.

Pod uslovom da je drugi zakon termodinamike jedno od konačnih saznanja iz te oblasti, on o Svemiru kao izolovanom sistemu može reći da će se ujednačiti kroz 101000 godina u toplotnoj smrti. A negde do 1014 imamo vremena da se bavimo svojim stvarima bez većih problema koje ne stvorimo sami. Da živite čak i milion godina, cifra koja bi protekla od vaše smrti do degeneracije svemira opet bi se beležila s 1014. Može i milijarda…

Ali, kul je biti depresivan i paliti se na Čistilište, Dostojevskog i entropiju.

Potom, kul je izmišljati i rupu u saksiji, pa govoriti kako npr. živi svet obara drugi zakon termodinamike. A iz toga je, naravno, kul izvlačiti zaključke da je moralo nešto inteligentno da nas stvori.

Neću ulaziti u raspravu jeste li ili nije dobro biti depresivan ili kreacionista. Samo, nađite neki drugi izgovor.


About this entry